ZALOŽNO PRAVO NA POKRETNIM STVARIMA

Založno pravo jeste stvarno pravo na tuđoj stvari na osnovu koga poverilac može naplatiti svoje potraživanje iz vrednosti založene stvari pre ostalih poverilaca, pod uslovom da  dužnik ne ispuni obavezu o dospelosti.

Založno pravo je zavisno od potraživanja koje obezbeđuje. Zbog ove svoje osobine ono ne može biti glavno, već samo sporedno. Založnom pravu prethodi potraživanje poverioca prema dužniku, a ono obezbeđuje založnom poveriocu namirenje iz založene stvari, čak i onda kada se obični (hirograferni) poverioci ne mogu naplatiti delimično ili u potpunosti.

 Založno pravo na pokretnim stvarima naziva se ručna zaloga.

Založnim pravom može se obezbediti novčano potraživanje čiji je iznos izražen u domaćoj ili stranoj valuti. Založnim pravom obezbeđuje se određen iznos glavnog potraživanja, dužna kamata i troškovi ostvarenja naplate potraživanja.

Založnim pravom mogu se obezbediti i buduća, kao i uslovna potraživanja.

Poverilac stiče založno pravo upisom u Registar zaloge, osim ako nije drukčije određeno zakonom.

Ako je zalogodavac založio stvar na kojoj nema pravo svojine ili ako zaloga nije punovažna iz drugih razloga, upis u Registar zaloge ne proizvodi pravno dejstvo.

Upis založnog prava u Registar zaloge mogu tražiti poverilac ili zalogodavac.

Ako upis traži poverilac potrebna je izričita izjava zalogodavca da pristaje da poverilac upiše založno pravo u Registar zaloge

Predmet založnog prava može biti :

  • individualno određena stvar kojom zalogodavac može slobodno raspolagati;
  • pokretne stvari određene po vrsti, ako je ugovorom o zalozi određena količina ili broj i način na koji se mogu razlikovati od drugih stvari iste vrste;
  • zbir pokretnih stvari, kao što je roba u određenom skladištu ili prodavnici, inventar koji služi za obavljanje privredne delatnosti i drugo, u skladu sa ugovorom o zalozi;
  • pravo potraživanja zalogodavca prema dužniku i u slučaju da je založni poverilac dužnik zalogodavca, osim potraživanja čiji je prenos zabranjen zakonom i onih koja su vezana za ličnost ili se ne mogu prenositi na drugog;
  • imovinska prava kojima njihov imalac može slobodno raspolagati;
  • Suvlasnički udeo pokretne stvari ili zbira pokretnih stvari;
  • stvari ili prava koje će zalogodavac pribaviti u budućnosti.

 

images

Ugovorom o zalozi obavezuje se zalogodavac prema poveriocu  da će mu pružiti obezbeđenje za njegovo potražvanje tako što će se poveriočevo pravo na stvari zalogodavca upisati u registar založnog prava.

 Ugovor o zalozi se zaključuje  u pisanoj formi.

 Obaveze zalogodavca

Zalogodavac je dužan da, po zaključenju ugovora o zalozi, čuva predmet založnog prava sa pažnjom dobrog domaćina, odnosno dobrog privrednika i da održava predmet založnog prava u ispravnom stanju i vrši potrebne opravke na njemu.

Prava zalogodavca

Zalogodavac i posle upisa založnog prava u Registar zaloge ima pravo da drži predmet založnog prava.

Ako o dospelosti ne ispuni obavezu prema založnom poveriocu, zalogodavac gubi pravo na državinu.

Zalogodavac je ovlašćen da upotrebljava predmet založnog prava prema njegovoj uobičajenoj nameni.

Ako predmet založnog prava daje plodove, zalogodavac je ovlašćen da ih pribira.

Zalogodavac ima pravo da predmet založnog prava izda u zakup i da zaključuje druge ugovore kojima se predmet založnog prava daje na upotrebu i pribiranje plodova trećim licima, ako ugovorom nije drukčije predviđeno.

Zalogodavac može otuđiti predmet založnog prava i preneti pravo svojine na treće lice.

Zalogodavac može ponovo založiti predmet založnog prava, ako ugovorom nije drukčije predviđeno

Ugovorom o zalozi može se ograničiti upotreba predmeta založnog prava i odrediti način na koji zalogodavac može ubuduće da ga upotrebljava, kao što se istim ugovorom mogu isključiti određeni načini upotrebe predmeta založnog prava.

 Ukoliko je zalogodavac ima svojstvo privrednog subjekta (lice koje se profesionalno bavi privrednom delatnošću) ugovorom o zalozi može se predvideti da založni poverilac ima pravo da predmet založnog prava proda na vansudskoj javnoj prodaji ako njegovo potraživanje ne bude namireno o dospelosti.

Ukoliko predmet založnog prava ima tržišnu ili berzansku cenu, ugovorom o zalozi može se predvideti da založni poverilac ima pravo da ga proda po toj ceni, ili da ga po toj ceni zadrži za sebe, a ukoliko nema tržišne i berzanske cene založni poverilac ga može prodati na način na koji bi to učinio razuman i pažljiv čovek, čuvajući interese dužnika i zalogodavca, kad to nije isto lice.

Ako je zalogodavac fizičko lice koje ugovor o zalozi zaključuje izvan okvira privredne delatnosti, ugovorom o zalozi ne može se predvideti da će predmet založnog prava preći u svojinu založnog poverioca, ako njegovo potraživanje ne bude namireno o dospelosti ali se  ugovorom o zalozi može se predvideti da će predmet založnog prava preći u državinu založnog poverioca, ako njegovo potraživanje ne bude namireno o dospelosti.

 Založni poverilac ima pravo da iz cene postignute prodajom predmeta založnog prava naplati svoje potraživanje pre ostalih poverilaca zalogodavca.

Ako je jedan predmet založnog prava, putem upisa u Registar zaloge, založen nekolicini poverilaca, red po kome se isplaćuju njihova potraživanja iz vrednosti tog predmeta određuje se prema trenutku upisa njihovih založnih prava u Registar zaloge.

Red prvenstva između založnog prava upisanog u Registar zaloge i založnog prava koje nastaje predajom založene stvari u državinu poveriocu, određuje se prema vremenu nastanka odgovarajućeg založnog prava.

Ako upis u Registar zaloge prethodi predaji u državinu, upisano založno pravo uživa prvenstvo.

Založno pravo stečeno predajom u državinu uživa prvenstvo u odnosu na docnije založno pravo upisano u Registar zaloge, ako se zasniva na ugovoru o zalozi koji je zaključen u pismenoj formi i overen u sudu ili u drugom organu ovlašćenom za overavanje potpisa.

Ako dužnik ne ispuni svoju obavezu o dospelosti, založni poverilac stiče pravo na državinu po samom zakonu.

 Založni poverilac je dužan da obavesti preporučenim pismom dužnika i zalogodavca, kad to nije isto lice ili  treće lice ako se kod njega se stvar nalazi, o nameri da svoje dospelo potraživanje namiri iz vrednosti predmeta založnog prava.

Postupak namirenja počinje kad založni poverilac dostavi obaveštenje preporučenim pismom dužniku i zalogodavcu, kad to nije isto lice, na adresu upisanu u Registar zaloge.

Založni poverilac je dužan da zatraži da se u Registar zaloge upiše da je započeo postupak namirenja. Posle toga zalogodavac je dužan da poveriocu omogući da se namiri iz založnog prava.

Način namirenja:

  • sudska prodaja predmeta založnog prava;
  • vansudska prodaja;
  • javna prodaja putem nadmetanja;
  • prodaja po tržišnoj ili berzanskoj vrednosti.

 Založni poverilac je dužan da obavesti dužnika i zalogodavca, kad to nije isto lice i treće lice kod koga se stvar nalazi, o mestu i vremenu održavanja prodaje.

Ako je prodaja predmeta založnog prava održana bez prisustva dužnika i zalogodavca, kad to nije isto lice, založni poverilac je dužan da, bez odlaganja, obavesti svakog od njih o okolnostima koje mogu biti od značaja, a naročito o izvršenoj prodaji, načinu na koji je prodaja izvršena, postignutoj ceni i troškovima.

 Prestanak založnog prava :

 Ako potraživanje založnog poverioca prestane isplatom duga ili na drugi način, založno pravo prestaje i briše se iz Registra zaloge na zahtev založnog poverioca, dužnika odnosno zalogodavca.

Kada dužnik odnosno zalogodavac, traži brisanje založnog prava, dužan je da podnese Registru zaloge pismenu izjavu založnog poverioca da pristaje na brisanje ili sudsku odluku kojom se utvrđuje da je založno pravo prestalo.

Za kraj je bitno navesti da registar zaloge vodi Agencija za privredne registre. Da bi se upisalo založno pravo potrebno je podneti pisani zahtev. Podaci iz Registra zaloge su javni.

Svako ima pravo da zahteva pristup podacima upisanim u Registar zaloge.

Bojana Bogojević
Diplomirani pravnik sa položenim pravosudnim ispitom 
Specijalista za pravne aspekte korporativnog upravljanja

SUVLASNIŠTVO – SUSVOJINA

Suvlasništvo ili susvojina ( Lat. Condominium )  predstavlja pravo svojine više lica na istoj fizički nepodeljenoj stvari, čiji su delovi alikvotno ( idealno ) određeni. Delovi suvlasnika se određuju razlomkom, a mogu biti određeni i procentima ili decimalama ( npr. dva lica vlasnici su sa po  ½ stambenog objekta u ul.Kneza Miloša br.93 ). Ukoliko suvlasnički delovi nisu određeni u tom slučaju se predpostavlja da su jednaki.  Karakteristično je to da je kod susvojine podeljeno pravo između više lica ( suvlasnika ), a da svi suvlasnici zajedno imaju ono pravo svojine koje odgovara pravu svojine jednog ( isključivog ) vlasnika. Kod susvojine pravo je podeljeno samo po obimu.

Susvlasništvo može nastati : ugovorom o poklonu, ugovorom o kupoprodaji, ugovorom o razmeni, ugovorom o deobi zajedničke imeovine, testamentom i sudskom odlukom.

Suvlasnik ima pravo da stvar drži i da je koristi zajedno sa ostalim suvlasnicima srazmerno svom delu, ne povređujući prava ostalih suvlasnika. On može raspolagati svojim delom bez saglasnosti ostalih suvlasnika, te on svoj alikvotni deo može prodati, opteretiti hipotekom, pokloniti, razmeniti bez odobrenja ostalih suvlasnika. Jedino u slučaju da namerava da proda svoj suvlasnički deo ostali suvlasnici imaju pravo preče kupovine. Suvlasnik koji namerava da proda svoj suvlasnički deo, dužan je da isti prethodno ponudi na prodaju ostalim suvlasnicima, ukoliko oni odbiju kupovinu, suvlasnik ne može svoj deo prodati trećem licu pod povoljnijim uslovima nego što je ponudio ostalim suvlasicima.  Ukoliko nastupi smrtni slučaj suvlasnika njegov alikvotni deo se prenosi na njegove naslednike.

suvlasništvo

Suvlasnici imaju pravo da zejednički upravljaju stvarju, a  upravljanje  mogu poveriti jednom, nekolicini  njih ili trećem licu.

Kod redovnog upravljanja stvarju  ( npr. manje popravke, naplata zakupnine…) potrebna je saglasnost suvlasnika čiji delovi zajedno čine više od jedne polovine vrednosti stvari.

Kod vanrednog upravljanja stvarju potrebna je saglasnost svih suvlasnika.

Troškove koji nastaju korišćenjem, upravljanjem i održavanjem stvari koji se odnose na celu stvar snose suvlasnici, ali srazmerno veličini svojih delova.

Suvlasništvo traje u zavisnosti od volje suvlasnika.

Svaki suvlasnik ima pravo da u svakom trenutku zahteva deobu stvari, osim u vreme u kojem bi deoba bila na štetu drugih suvlasnika.

Nakon izvršene deobe stvari suvlasništvo prestaje i na realno izdvojenim delovima svaki suvlasnik postaje  isključivi vlasnik stvari.

Ugovor kojim se suvlasnik trajno odriče prava na deobu stvari je ništav. Suvlasnik se jedino može obavezati da određeno vreme neće zahtevati deobu stvari.

Kako će se izvršti deoba stvari odlučuju jednoglasno suvlasnici. Stvar se može podeliti fizički, u tom slučaju svaki od suvlasnika dobija deo stvari ili civilno kada se stvar prodaje, a iznos cene se deli srazmerno suvlasničkim udelima.

U slučaju da suvlasnici ne mogu postići sporazum o načinu deobe odlučuje sud. Ukoliko je to moguće sud će odrediti fizičku deobu, a ako je ona nemoguća  ili je moguća ali uz znatno smanjenje vrednosti stvari sud će deobu izvršiti sudskom javnom prodajom.

Suvlasniku kome je deobom pripala stvar ili deo stvari ostali suvlasnici jamče za pravne i fizičke nedostatke stvari u granicama vrednosti svojih suvlasničkih delova. Ovo pravo suvlanika gasi se protekom tri godine od deobe stvari.

Bojana Bogojević
Diplomirani pravnik sa položenim pravosudnim ispitom
Specijalista za pravne aspekte korporativnog upravljanja

Tekst objavljen i od strane:

NAJBOLJA MAMA NA SVETU

CLAUSULA INTABULANDI

S obzirom na to da se pri svakoj kupoprodaji, razmeni ili prilikom nekog drugog načina sticanja i prenosa prava na nepokretnosti  susrećemo sa pravnim pojmom „ clausula intabulandi „  reših da  pojasnim šta isti znači.

Iako sadašnji Zakon o obligacionim odnosima i Zakon o prometu nepokretnosti ne propisuje clausulu intabulandi kao obavezan element ugovora, clausula ipak predstavlja conditio sine qua non ( uslov bez kojeg ne biva ) za uknjižbu promene prava svojine na predmetnoj nepokretnosti.

Zakon o državnom premeru i katastru („Sl. glasnik RS“, br. 72/2009, 18/2010, 65/2013 i 15/2015 – odluka US  – odluka US, 96/2015, 47/2017 – autentično tumačenje, 113/2017 – dr. zakon, 27/2018 – dr. zakon i 41/2018 – dr. zakon) ) u članu 87 propisuje da  isprava o pravnom poslu, pored opštih uslova koji važe za ispravu za upis, da bi bila podobna za upis, mora: biti sačinjena u pisanoj formi uz overu potpisa lica između kojih se isprava sačinjava, ako posebna forma isprave nije propisana posebnim zakonom; i sadržavati izjavu o dozvoli upisa, koja nije uslovljena niti oročena. Ako izjava o dozvoli upisa nije sadržana u privatnoj ispravi, odnosno ispravi o pravnom poslu, može biti data u posebnoj ispravi uz overu potpisa lica koje izjavu daje.

Clausula intabulandi je izričita i strogo formalna izjava volje zemljišno-knjižnog prethodnika – osobe čije se zemljišnoknjižno pravo ukida, ograničava ili opterećuje, da pristaje na uknjižbu ili predbeležbu.

Radi se o pristanku na upis.

Clausula intabulandi

„Clausula intabulandi“ je izjava kojom prodavac premetne nekretnine iskazuje saglasnost da se kupac te iste nekretnine ( stana, kuće ) može uknjižiti u katastru nepokretnosti ( ranije u zemljišnim knjigama ).  Kupac će se uknjižiti kao novi vlasnik nepokretnosti bez naknadne saglasnosti i prisustva prodavca.  Napred navedeno znači, da je prodavac ovom svojom izjavom omogućio kupcu da se bez problema samostalno uknjiži kao novi vlasnik .

Clausula intabulandi najčešće čini sastavni deo kupoprodajnog ugovora, ali može se dati u posebnom podnesku, odnosno ipravi.

Bilo da je sastavni deo ugovora ili posebna izjava, mora biti overena kod nadležnog organa, kako bi ugovor bio važeći.

Pristanak na uknjižbu može se dati bezuslovno, pod određenim uslovom ili se može oročiti.

Bezuslovan pristanak na uknjižbu potreban je za uknjižbu –  sticanja, promene ili prestanka prava na nekretnini bez posebnog kasnijeg opravdanja.

U slučaju da knižni prethodnik, odbije da da knjižnom sledbeniku potrebnu izjavu, sledbenik može u tom slučaju pokrenuti spor u kome će tražiti odobrenje upisa. Činjenica pokretanja navedenog spora biće upisana u katastar nepokretnosi u vidu zabeleške. Po okončanju spora, odluka suda zameniće clausulu intabulandi.

Slučajevi kad se može izvršiti upis bez clausule intabulandi izričito su i posebno uređeni zakonom.

Imajući u vidu sve gore  navedeno savet je da i kada kupujete nekretninu koja nije uknjižena neophodno je da pribavite clausulu intabulandi kako bi ukoliko i kada se steknu ostali predviđeni uslovi, upis  prava svojine bio moguć.

Bojana Bogojević
Diplomirani pravnik sa položenim pravosudnim ispitom
Specijalista za pravne aspekte korporativnog upravljanja

Tekst objavljen i od strane :

NIŠKI PORTAL